Podgorica, PR pres servis - Diskriminacija u području rada i zapošljavanja među RE populacijom jedan je od ozbiljnijih problema u Crnoj Gori, zbog čega je neophodno umrežavanje svih institucija koje doprinose poboljšanju njihovog ukupnog socio-ekonomskog položaja, kao i povećanje senzibilnosti većinske populacije.

To je saopšteno na završnoj pres konferenciji koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) u okviru projekta ''Do socijalne, kroz ekonomsku sigurnost i jednakost svih'', koji je podržalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.

Projektni koordinator CEDEM-a, Matija Miljanić, pojasnio je da etničko distanciranje u odnosu na manjinsku populaciju nije samo socijalno-psihološko, već i značajno društveno, pa i političko djelovanje, a borba protiv diskriminacije traži društvenu i iznad svega političku volju i odlučnost.

„Diskriminacija u području rada i zapošljavanja među romskom i egipćanskom populacijom predstavlja jedan od ozbiljnijih problema u Crnoj Gori, a posljednja istraživanja o diskriminaciji upravo ukazuju na to da najviši stepen diskriminacije mjerimo u oblasti zapošljavanja“, rekao je Miljanić.

Prema njegovim riječima postoje tri ključna aspekta koja onemogućavaju pripadnike/ce RE populacije da se ravnopravno uključe u rad.

„Prvi se tiče samih pripadnika/ca RE populacije, odnosno njihovih kompetencija za rad, koje, obično, karakterišu nedgovarajuće obrazovanje, nedostatak znanja ili radnog iskustva, teškoće u prilagođavanju, motivacija i nizak nivo socijalne podrške. Drugi se tiče nedovoljno efikasne institucionalne podrške. Treći aspekt, ne manje važan, tiče se samih poslodavaca, a koji se ogleda u nedovoljnoj informisanosti o postojećim mjerama - olakšicama i subvencijama u slučaju zapošljavanja ove populacije“, objasnio je Miljanić.

Neophodno je, kako je kazao, umrežavanje svih institucija koje doprinose poboljšanju ukupnog socio-ekonomskog položaja RE populacije u Crnoj Gori, kao i unapređenje profesionalnih znanja i vještina stručnih radnika u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore, centrima za socijalni rad i lokalnim biroima rada.

„Potrebno je stvaranje socijalno-odgovornog ponašanja preduzeća prema pripadnicima/ama RE populacije kroz razbijanje postojećih stereotipa, pružanje teorijskog i praktičnog znanja pripadncima/ama RE populacije o pravima koja im pripadaju, povećanje senzibilnosti prema RE populaciji od strane većinske populacije“, naveo je Miljanić.

Najviši stepen diskriminacije u Crnoj Gori izražen je prema Romima 36.2 odsto, pokazalo je istraživanje CEDEM-a o obrascima i stepenu diskriminacije u Crnoj Gori, koje je urađeno u saradnji sa Evropskom unijom i Savjetom Evrope.

„Strategija za socijalnu inkuluziju Roma i Egipćana 2016-2020 govori da je 83 odsto RE populacije nezaposleno, dok 33 odsto njih nije zainteresovano za zapošljavanje“, naveo je Miljanić.

Predsjednica Sudskog savjeta, Vesna Simović Zvicer, podsjetila je da je novi Zakon o radu stupio na snagu u januaru ove godine i da je tu predviđena značajna novina u pogledu tereta dokazivanja.

„Naime, u slučaju da imamo lice koje je kandidat za zapošljenje ili se radi o zapošljenom licu, ili o licu kome je prestao radni odnos, ali je pokrenuo postupak za zaštitu zbog toga što smatra da je prestanak radnog odnosa bio posljedica diskriminacije, predvidjeli smo da će teret dokazivanja biti na poslodavcu“, objasnila je Simović Zvicer.

Ono što je obaveza lica koje pokreće postupak zaštite je da iznese činjenice koje mogu ukazivati da je potencijalna žrtva diskriminacije.

„To je zapravo najznačajnija novina. Važeći Zakon o zabrani diskriminacije nije usklađen sa ovom direktivom, ali prema informacijama koje imam u toku su izmjene Zakona o zabrani diskriminacije, pa će i on biti usklađen. Prije 7. januara ove godine, u slučaju diskriminacije lice je trebalo učiniti vjerovatnim da je potencijalna žrtva diskriminacije. Ovo da učini vjerovatnim podrazumijeva da lice, ipak, preduzma određene dokazne radnje. Sada, samo iznosi činjenice“, pojasnila je Simović Zvicer.

Predstavnica CEDEM-a, Dijana Bošković, kazala je da je projektom proširena lista postojećih članova mreže lokanih koordinatora za borbu protiv nasilja u porodici, dječjeg prosjačenja i prisilnih brakova.

„Takođe, izrađen je Vodič o poslovanju u duhu nediskriminacije čija je autorka upravo gospođa Simović-Zvicer. Održana je i dvodnevna obuka za predstavnike/ce Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, centara za socijalni rad i predstavnika lokalnih samouprava iz Herceg Novog, Nikšića i Bijelog Polja. S obzirom na važnost uključivanja poslodavaca održan je jednodnevni trening za poslodavce iz pomenutih opština, a o značaju suzbijanja stereotipnog ponašanja prema ranjivim grupama“, navela je Bošković.

Dodala je da su organizovane i tri radionice za nezaposlena lica na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, kao i za žrtve nasilja u porodici.


 

slika 11 27 05 56 30

 

Podgorica, PR pres servis - Trećina crnogorskih građana ne želi da živi u istoj državi sa LGBTI osobama, dok skoro njih 43 odsto smatra da te osobe ne treba da imaju ista prava kao svi ostali građani, pokazalo je istraživanje Evropske unije i Savjeta Evrope koje je sproveo Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). 

Istraživanje koje je sprovedeno od 11. do 19. septembra, predstavljeno je na panel diskusiji o obrascima i stepenu diskriminacije u Crnoj Gori za 2020. godinu, koju su organizovali Evropska unija i Savjet Evrope , u saradnji sa CEDEM-om. Kompletan izvještaj možete preuzeti na crnogorskom i engleskom jeziku, a priređeni su i analilitički izvještaji koje možete preuzeti ovdje  - engleska verzija i crnogorska verzija. 

Autor istraživanja i glavni metodolog CEDEM-a, prof. dr Miloš Bešić, kazao je da su  podaci o odnosu prema LGBTI zajednici u Crnoj Gori alarmantni, te da ukazuju na ozbiljan problem u našoj zemlji. 

 „Prosto je frapantan podatak da u Crnoj Gori svaka peta osoba ima stav da LGBTIQ osobe nisu ništa bolje od kriminalaca i da ih treba najstrože kažnjavati. Ovaj tvrdi stav svake pete osobe u Crnoj Gori nam govori o veoma negativnom odnosu prema LGBT osobama,” kazao je Bešić. 

Istraživanje je pokazalo da je stepen percepcije diskriminacije najizraženiji kada je riječ o oblasti zapošljavanja.

„Više od 50 odsto građana vidi zapošljavanje kao najveći problem. Trebalo bi obratiti pažnju na mehanizme koji trenutno postoje, vidjeti kako štite od diskriminacije prilikom zapošljavanja, i šta bi se moglo uraditi kako bi se to suzbilo,” kazao je Bešić.

On je pojasnio da je u proteklih deset godina svako istraživanje pokazalo istu vrijednost kada je u pitanju percepcija diskriminacije u zapošljavanju.

 Direktorica CEDEM-a, Milena Bešić, podsjetila je da ta organizacija duže od decenije sprovodi istraživanja koja pokazuju percepciju građana o obrascu i stepenu diskriminacije, koja se upravo odnose na derogaciju ljudskih prava i sloboda.

„Nažalost, svjedočimo i da se rezultati naših istraživanja najčešće posmatraju kao neki puki pokazatelj stanja. Zato smatram da smo dužni da otvorimo prostor za diskusiju koja uključuje sve relevantne društvene aktere, na svim nivoima i oblastima kako bismo se usredsredili na uzroke i pronalaženje mehanizama za prevenciju i suzbijanje ovih negativnih pojava,“ kazala je Bešić.

Šef sektora za saradnju u Delegaciji EU u Crnoj Gori, Hermann Spitz, kazao je da su poštovanje fundamentalnih prava, nediskriminacija i zaštita ranjivih grupa važan element političkih kriterijuma za članstvo u EU. 

“Države koje žele da se pridruže EU moraju prikazati rezultate radi zaštite integriteta i dostojanstva svih osoba i da osiguraju da se poštuju osnovna prava u praksi,” kazao je Spitz. 

On je dodao da LGBT osobe zaslužuju posebnu pažnju zbog uznemiravajućih nalaza iz istraživanja, naglasivši da će Evropska komisija prezentovati inicijativu da se proširi lista takozvanih krivičnih djela EU u članu 23. Sporazuma gdje će se uključiti ona krivična djela koja targetiraju LGBTI populaciju.

Šefica operacija Programske kancelarije Savjeta Evrope u Podgorici, Evgenia Giakoumopoulou, kazala je da epidemija novog koronavirusa nije samo naglasila prethodne ranjivosti već je generisala i nove i nažalost povećala stigmatizaciju već marginalizovanih grupa.

“Zato su ovakva istraživanja važan instrument da se vidi kakva je precepcija od strane žrtava, da se donesu preporuke različitim institucijama, stejkholderima da daju svoje odgovore na ove izazove,” rekla je Giakoumopoulou

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Nerma Dobardžić, kazala je da ta institucija bilježi daleko veći broj podnijetih pritužbi u oblasti zaštite od diskriminacije u odnosu na prethodne godine. 

 “Zaštitnik je u periodu od januara ove godine imao 140 pritužbi u radu zbog diskriminacije. To je najveći broj od uspostavljanja institucije Zaštitnika. U istom periodu prošle godine u radu je bilo 80 predmeta, a u 2018-oj godini 82 predmeta,” navela je Dobardžić.

Poslanica u Parlamentu Crne Gore, Božena Jelušić, kazala je da je ozbiljan pokazatelj podatak da više od četvrtine ispitanika ne vjeruje parlamentu i ocijenila da on ukazuje na činjenicu da je crnogorski parlament izgubio kontrolnu funkciju u prethodnom periodu.

„Ono što se može zahtjevati na nivou parlamenta je da se insistira na kontrolnim saslušanjima, da se pokaže da li je čitavo pitanje birokratizovano. Jedino što me ohrabruje u ovom istraživanju je da mladi ipak pokazuju manju distancu i manje rigidne stavove prema LGBT osobama, Romima“, rekla je Jelušić, ocjenjujući da je istraživanje dobro dijagnostičko sredstvo i da predstavlja potvrdu da crnogorsko društvo u društvenom i vrijednosnom smislu stagnira.

Generalna direktorka Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava u Ministartsvu za ljudska i manjinska prava, Blanka Radošević Marović, ocijenila je da je u zakonodavnom dijelu postignuto mnogo, ali da je implementacija uvijek kamen spoticanja. 

„Zadovoljna sam što se ovaj niz istraživanja nastavio i što ponovo imamo rezultate koji će nam pomoći u planovima za razvoj i unapređenje ljudskih prava. Kada je Crna Gora u pitanju, a kada je riječ o LGBT osobama i pored negativnih pojava, naročito govora mržnje putem društvenih mreža, činjenica je da je u strateškom, zakonodavnom dijelu, ali i u svijesti građana napravljen značajan pomak“, kazala je Radošević Marović.

Izvršni direktor Phiren Amenca, Elvis Beriša, naglasio je da, iako postoje pomaci u odnosu na prethodne godine, govor mržnje prema Romima je na veoma visokom nivou.

„Državni organi bi trebalo da budu otvoreni za sve građane, a nevladine organizacije bi trebalo da budu tu da pomognu da se na određeni problem ukaže i da predlože rješenja, ali su državni organi prvi akteri pred kojima bi svi trebalo da imaju potpunu slobodu, povjerenje i olakšan pristup da im se obrate“, kazao je Beriša.

Smatra da se kroz obrazovni sistem može značajno uticati na smanjenje etničke distance samim tim što će se mladim generacijama omogućiti da uče o istoriji, kulturi i jeziku Roma, „jer samo upoznavajući se sa nečim što ne znamo možemo da donesemo sud koji neće biti na nivou na kojem je danas.“ 

Predsjednik Upravnog odbora Queer Montenegra, Danijel Kalezić, objasnio je da kada poruke koje se čuju u javnom diskursu skreću desno, ka mizoginiji, homofobiji, klerikalizaciji uvijek se to reflektuje na LGBT zajednicu tako što „opšta populacija ima negativnije stavove prema nama na različite načine“.

„U odnosu na rodnu ravnopravnost i diskriminaciju, rekao bih da je sve vrlo povezano i da homofobija dolazi iz mizognije i da uvijek kada imamo dodatno ugrožena prava žena imamo i veću homofobiju i ugoženija prava LGBT osoba i dodatno ugrožavanje prava ostalih grupa. Mislim da je mizognija nešto što je strašno izraženo i svi zajedno moramo naći način da sve vratimo na put koji će ići ka jednakosti“, kazao je Kalezić.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava, Maja Raičević, istakla je da osim što su neadekvatno zastupljene u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti žene su u prosjeku i daleko siromašnije od muškaraca.

„Bojim se da će pandemija taj problem još dodatno da produbi. Podsjetiću da siromaštvo žena uveliko uslovljava siromaštvo djece i svih onih o kojima one brinu, najčešće kao samohrani roditelji. Posebno treba pratiti uticaj pandemije, koji je pokazao i da imamo porast broja prijava nasilja“, pojasnila je Raićević.

Viši programski savjetnik u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore, Milenko Vojičić, smatra da bi bilo veoma zanimljivo ispitati uzroke diskriminacije prema osobama s invaliditetom u oblasti zapošljavanja.

„Imamo osjećaj da se stepen diskriminacije poslodavaca prema licima s invaliditetom smanjuje sa uloženim naporima cijelog društva. Ali efekti nijesu zadovoljavajući, ni približno“, ocijenio je Vojičić.

Programska menadžerska Odjeljenja za borbu protiv diskriminacije u Savjetu Evrope, Angela Longo, smatra da bi zajednička odgovornost trebalo da bude na obrazovanju kako bi se objasnilo koliko su važna pitanja jednakosti i različitosti.

„Dosta toga može da se uradi u budućnosti vezano za borbu protiv mržnje. Želimo da nastavimo debatu i sa drugim nevladinim organizacijama, da vidimo koji su to instrumenti ne samo da se pruži materijalna podrška za borbu protiv diskriminacije, već da se bolje shvati kako odbraniti žrtve od mržnje, kako bolje prikupljati podatke, kako da žrtve predstave svoje slučajeve i da imamo jednu zajedničku odgovornost povodom ovih izazova“, istakla je Longo.

Istraživanje je pripremljeno u okviru projekta “Promocija različitosti i jednakosti u Crnoj Gori”, koji je dio zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope“Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022”, koji sprovodi Odjel Savjeta Evrope za anti-diskriminaciju. U sklopu ovog projekta se radi sa partnerima uCrnoj Gori, u skladu sa preporukama Komisije Savjeta Evrope protiv rasizma i netolerancije iz 2017. godine

 

***

Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022

 

Druga faza programa „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku II” biće realizovana od 2019. do 2022. godine i vrijedna je 41 milion eura, a zasniva se na rezultatima prve faze. Tokom druge faze, biće nastavljene važne inicijative u Crnoj Gori, kao i u svim drugim državama Zapadnog Balkana, uključujući Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo*, Sjevernu Makedoniju, Srbiju kao i Tursku. 

 

U Crnoj Gori je izdvojeno 4,7 miliona eura za sedam projekata, koji pokrivaju ključne oblasti kao što su reforma pravosuđa, zaštita ljudskih prava, reforma zatvora i policije, borba protiv privrednog kriminala, borba protiv diskriminacije, inkluzivno obrazovanje i sloboda izražavanja i sloboda medija.     


Podgorica, PR pres servis - Svaki drugi građanin Crne Gore ne zna o čemu je riječ kada se govori o javnim politikama, a prema njihovom mišljenju ekonomija, nezaposlenost, siromaštvo i korupcija ključne su oblasti u okviru kojih treba uložiti dodatni napor u jačanju javnih politika.

To su pokazali rezultati istraživanja o stepenu informisanosti i razumijevanju građana o procesu kreiranja i donošenja javnih politika, koji su predstavljeni na pres konferenciji Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Kompletan izvještaj o sprovedenom istraživanju je dostupan ovdje. 

Predstavnica CEDEM-a, Dijana Bošković, navela je da je uzorak reprezentativan za sve punoljetne građane Crne Gore, da je u istraživanju učestvovalo 1024 ispitanika i da je sprovedeno od 3. do 15. oktobra.

Programski menadžer CEDEM-a, Marko Pejović, ukazao je da rezultati istraživanja pokazuju da svaki drugi građanin ne zna o čemu je riječ kada se govori o javnim politikama, dok tek nešto više od svakog desetog ističe da zna o čemu je riječ, uz 40 odsto onih koji kažu da „otprilike“ znaju o čemu se radi.

„Drugo pitanje se odnosilo na definiciju javnih politika. Najveći broj građana, od onih koji su naveli svoje mišljenje o javnim politikama, tretira javne politike kao javno dobro, javni interes ili opšti interes. Takođe, kada govorimo o definiciji javnih politika 16 odsto građana je reklo da je to transparentnost, nešto manje od toga da je to rješevanje društvenih problema, dok je 11 odsto građana navodilo oblasti javnih politika“, pojasnio je Pejović.

Kada je riječ o asocijacijama na pomen javne politike, kako je rekao, prve asocijacije najvećeg broja građana su pojedinci, a nerijetko su ispitanici navodili konkretna imena.

„Javne politike se u javnosti shvataju kao personifikacija djelovanja političara, a druga po frekventnosti asocijacija se tiče vezivanja za pojam građanstva, aktivizma i javnosti. Potom slijedi transparentnost“, kazao je Pejović.

On je ukazao da su ekonomija, nezaposlenost, siromaštvo i korupcija ključne oblasti u okviru kojih, po mišljenju građana, treba uložiti dodatni napor u jačanju javnih politika.

„Za oblasti koje su po mišljenju građana najvažnije, oni procjenjuju da je država najneefikasnija. Sa tim u vezi vrlo je bitno naglasiti da je potrebno da nova vlast u narednom periodu posveti pažnju upravo ovim temama i javnim politikama koje se tiču ovih oblasti“, ukazao je Pejović.

Veoma mali je broj građana, kako je naveo, koji smatraju da je država „veoma efikasna“ u bilo kojoj oblasti. 

„Generalno, građani su veoma kritički nastrojeni kada je riječ o procjeni efikasnosti države u svakoj oblasti“, rekao je Pejović.

Vlada, kako je rekao, prema mišljenju građana, predstavlja ključni akter u kreiranju javnih politika, a ono što je zabrinjavajuće jeste da ispitanici smatraju da upravo građani najmanje učestvuju u kreiranju i sprovođenju javnih politika.

„Svaki drugi građanin smatra da je neophodno da građani budu više uključeni u procese kreiranja i donošenja odluka. Tri su ključna razloga usljed kojih građani nijesu uključeni, a to su: apatija, niko ih ne pita i nedostatak informacija“, rekao je Pejović.

Za povećanje stepena participacije građana u procese donošenja i sprovođenja javnih politika ključno je, kako je ukazao, osnaživanje građana putem jačanja motivacije i podizanja svijesti.

„Svaki peti građanin smatra da je neophodno poboljšati informisanost građana, ali i usmjeriti pažnju na različite vrste edukacija kada je u pitanju uključenost građana u kreiranje javnih politika“, rekao je Pejović.

Podaci ukazuju da, kako je naveo, svaki četvrti građanin ne koristi internet, dok preko trećine građana to čini svakodnevno.

„Jedan od važnijih portala kada govorimo o elektronskoj participaciji građana je portal eUprava i iz toga razloga smo pitali građane da li su ikada posjetili ovaj portal. Gotovo polovina građana nikada nije čula za taj portal. Preko trećine  ispitanih su kazali da su čuli za portal, ali da ga nijesu posjetili. Kumulativno, nešto preko 17 odsto građana je posjetilo portal eUprava, a od toga, simbolično je mali procenat građana koji ovaj portal posjećuje redovno“, saopštio je Pejović.

Rezultati su, kako je dodao, ukazali i da je od početka epidemije koronavirusa veoma mali broj građana posjećivao bilo koju od internet stranica na portalu eUprave i drugim portalima koji se bave pitanjima participacije građana.

Kada je riječ o mehanizmima koji su na raspolaganju građanima na nacionalnom ili lokalnom nivou, kako je rekao, podaci pokazuju da na oba nivoa oko 30 odsto građana poznaje mehanizme, a njihovo poznavanje je nešto izraženije na lokalnom nego na nacionalnom nivou.

„Građani veoma rijetko koriste mehanizme participacije koji su im na raspolaganju, kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou“, rekao je Pejović.

Jedno od pitanja građanima bilo je da li znaju da mogu zatražiti informaciju koja je u posjedu različitih organa javne uprave, putem zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama.

„Najveći broj građana ne zna ništa o tom zakonu, njih 44 odsto. Nešto preko 30 odsto otprilike zna o čemu se radi, a tek svaki četvrti ispitanik zna za ovaj zakon“, rekao je Pejović.

Naveo je da je na pitanje da li su do sada uputili zahtjev po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, samo 4,3 odsto građana odgovorilo potvrdno. 

„To znači da se u praksi Zakon o slobodnom pristupu informacijama rijetko koristi“, kazao je Pejović.

Ispitanici, kako je ukazao,  smatraju da pripadnici svih ranjivih grupa (mladi, žene, osobe s invaliditetom, pripadnici RE populacije, manjinskih naroda i stari) u veoma maloj mjeri učestvuju u procesu kreiranja i sprovođenja javnih politika. 

„U najvećoj mjeri građani podržavaju viši stepen participacije mladih, a potom osoba s invaliditetom i žena“, rekao je Pejović.

Podaci su, kako je rekao, pokazali da građani generalno imaju malo povjerenja u institucije koje su ključne za pitanja javnih politika.

„Skoro svaki treći građanin Crne Gore nema povjerenja u institucije“, rekao je Pejović.

Istraživanje je pokazalo da za Institut „slobodna stolica“ zna svega šest odsto građana, dok preko 90 odsto ne zna za taj institut.

„Ispitanici se u najvećoj mjeri slažu sa stavom da su građani nezainteresovani za javne politike zato što donosioci zakona ne poštuju zakone koje su donijeli, odnosno 38 odsto ispitanih smatra da građani nisu zainteresovani za javne politike jer se stalno donose zakoni i pišu dokumenti koje niko ne poštuje i ne sprovodi“, naveo je Pejović.


 

Podgorica, PR pres servis – Informatička pismenost smanjuje ukupno etničko distanciranje u opštinama, a mehanizmi za zaštitu od diskriminacije manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica trebalo bi da budu korišćeni u većoj mjeri, dok se zakonska rješanja moraju mijenjati kako bi svi manjinski narodi bili jednaki, saopšteno je na konferenciji Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

Ta organizacija je danas organizovala online konferenciju o položaju manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori „Ravnopravnost kao stvarnost“, na kojoj su predstavljeni i ključni nalazi analize „Efekat opština kao specifičnih sredina na etničko distanciranje“. Kompletan izvještaj sprovodenog istraživanja je dostupan ovdje

Glavni metodolog CEDEM-a, prof. dr Miloš Bešić, podsjetio je da ta organizacija od 2007. godina sprovodi istraživanje etničke distance, a da je ovo prvi put da se bave problemima etničkih odnosa i etničkog distanciranja, iz ugla uticaja, tj. efekta opštine kao specifične sredine po svojim kulturnim, socijalnim, etničkim, pa i političkim karakteristikama.

On je kazao da su u analizi „Efekat opština kao specifičnih sredina na etničko distanciranje“ istraživali da li i u kojoj mjeri opštine, kao specifična sredina, doprinose i utiču na etničko distanciranje i ako da, koje to distinktivne karakteristike opština utiču da se povećava ili smanjuje stepen distanciranja. 

 „Ako krenemo od Crnogoraca, procenat distanciranja prema Crnogorcima na osnovu mjesta u kojem ljudi žive iznosi 21,1%. Taj procenat za distancu prema Srbima je još viši, 24,6%. Prema Bošnjacima je taj efekat opštine 8,5%, prema Muslimanima 14,1%, Albancima 16,3%, Hrvatima 18,8%, Romima 10,1%. Ukupna distanca, kada mjerimo parametar ukupnog distanciranja, je 14% ukupnog distanciranja je zbog efekta opštine kao specifične sredine“, naveo je Bešić.

On je dalje naveo da je etnično distanciranje prema Crnogorcima po opštinama najizraženije u Plavu, a da je distanca slična i prema Srbima. 

„Kada je riječ o distanci prema Bošnjacima, u Rožajama gotovo da je nema, dok je u Šavniku i Andrijevici veoma visoka. Kad je u pitanju distanca prema Muslimanima, obrazac je jako sličan kao za Bošnjake, osim u slučaju Kotora gdje smo imali nizak nivo distanciranja prema Bošnjacima, a visok nivo distanciranja prema Muslimanima. Kad je u pitanju distanca prema Albancima, u Ulcinju i Rožajama bilježimo najniže vrijednosti distanciranja“, rekao je Bešić.

On je pojasnio da, kada je riječ o ukupnoj distanci, opštine koje odlikuje najviši stepen etničkog distanicranja su Plav, Šavnik, Andrijevica, Berane i Cetinje, dok je u Ulcinju i Kotoru najmanje izražen. 

Bešić je ukazao da su analizirali efekat opštinskih karakteristika na ukupno etničko distanciranje koje iskazuju pojedinci. 

„Zaključujemo da postoje dvije ključne karakterstike na nivou opština koje utiču na etničko distanciranje pojedinaca. Preciznije, utvrdili smo da što je stepen nezaposlenosti na višem nivou, utoliko će i stepen etničkog distanciranja biti na višem nivou, te što je veći broj kompjuterski pismenih lica u opštinama, to je i niži nivo etničkog distanciranja“, naveo je Bešić. 

Istakao je da je ključni zaključak istraživanje da jačanje ekonomije i povećanje stepena kulturnog kapitala, koji se ogleda u razvoju i jačanju informatičke pismenosti, pozitivno utiče na smanjenje etničkog distanciranja u Crnoj Gori. 

„Opšta je preporuka, konsekventno, da treba raditi na jačanju ekonomskog statusa opština, kao i jačanju informatičke pismenosti u opštinama, jer se na taj način može očekivati smanjenje stepena etničkog distanciranja“, naveo je Bešić.

Direktorica CEDEM-a Milena Bešić, kazala je da je pitanje normativnog regulisanja i praktičnog ostvarivanja prava manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica jedan od ključnih kriterijuma za ocjenjivanje stepena demokratizacije društva, ali u uslov za integraciju zemlje u evropske i evroatlantske strukture.

„Puna integracija svih etničkih i nacionalnih zajednica može biti ostvarena isključivo kroz poštovanje i priznavanje njihovih kolektivnih identiteta, zabranom asimilacije i svih oblika diskriminacije manjinskih i nacionalnih zajednica“, istakla je Bešić.

Bešić je podsjetila da CEDEM redovno sprovodi istraživanja kojima nastoje da ukažu na pomake, ali i na perzistentne nedostatke na političkom, pravnom i društvenom planu, koji se direktno tiču zaštite i promocije prava manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. 

Profesorica Humanističkih studija na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović, kazala je na I panelu „Politička participacija i reprezentacija manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori“ da procenat zastupljenosti manjinskih lista u Crnoj Gori danas iznosi 6,17%. 

„Nakon parlamentarnih izbora 2016. godine procenat zastupljenosti manjinskih lista je iznosio 4,94%, a nakon parlamentarnih izbora 2012. godine 7,40%. Današnji rezultati su bolji od prethodnog saziva, ali ne i saziva parlementa koji je bio karakterističan za period 2012-2016. godine“, ukazala je Đukanović. 

Ona je upozorila da su zakonska rješenja neprecizna i nedorečena, kada je u pitanju Zakon o izboru odbornika i poslanika  i da ostavljaju prostor za zloupotrebe. 

„Potrebno je stvoriti adekvatne mehanizme za predstavljanje manjina, a ne samo partija. To se u Crnoj Gori dosta izjednačava i miješa i prioritetno se govori o partijama, a ne o manjinskim zajednicama, što je potpuno prirodno budući da one učestvuju u kreiranju izbornog zakonodavstva“, smatra Đukanović.

Predstavnik građanskog pokreta UPRE Elvis Beriša, ocijenio je da Romi treba da imaju političkog predstavnika u parlamentu, koji bi se, kako je naveo, prvenstveno bavio položajem Roma i Egipćana i na najdirektniji način tražio da se riješe određena pitanja koja ih tište godinama.

„Politički subjekti u Crnoj Gori, u poslednjih nekoliko godina, nisu bili otvoreni za mogućnost da na svojim izbornim listama uključe predstavnike RE zajednice, a to su pokazali i poslednji izbori. Na parlamentarnim izborima sve izborne liste nisu imale nijednog predstavnika RE zajednice, dok su na lokalnim izborima dvije izborne liste imale predstavnike ove populacije i to na 56. i 62. mjestu“, naveo je Beriša.

On smatra da se RE zajednica generalno ne shvata ozbiljno i njeni zahtjevi se ne uključuju u agendu kao prioritetni, poručujući da se problemi RE zajednice ne mogu riješiti bez učešća te zajednice „u domu gdje se donose odluke koje se tiču sudbine romskog naroda“. 

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović, kazao je da je u Crnoj Gori, političko polje nepotpuno jer kako je rekao, tu nema predstavnika hrvatskog, kao ni romskog naroda.

„Da bi jedna nacionalna zajednica opstala, ona mora imati svoj politički identitet. Ona ne smije biti apolitična“, ocijenio je Vuksanović.

On je rekao da Hrvata nema u Parlamentu Crne Gore, navodeći da ih uskoro neće biti ni u Vladi Crne Gore, „i neće se čuti jedan važan glas koji će moći artikulisati sve njihove potrebe“.

„Ono što bih u reformi izbornog zakonodavstva mijenjao je način i procedura registracije novih hrvatskih stranaka. Taj snižen cenzus koji ima hrvatsko nacionalno biračko tijelo je zadovoljavajući. U zakonu treba precizirati da oni koji žele osnovati hrvatsku stranku, bošnjačku ili albansku, moraju potvrditi da identitetski pripadaju tome narodu u čijem osnivanju stranke žele učestvovati“, istakao je Vuksanović. 

Uvodeći u drugi panel Marko Pejović, programski menadžer CEDEM-a, je kazao da imajući u vidu ideologije i djelovanja novih političkih konstituenata vlasti, pred institucijama i nosiocima promjena je pregšt izazova da u budućem demokratskom razvoju pokaže volju i odgovornost kako bi se smanjila diskriminacija i ojačala društvena kohezija, te ukupan demokratski napredak u svijetlu procesa pristupanja Crne Gore EU i na taj način omogućila potpuna ravnopravnost pripadnika manjinskih naroda i drugih nacionalnih zajednica u svim oblastima u skladu sa zakonskom regulativom koja postoji u Crnoj Gori“.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić kazala je na II panelu „Mehanizmi za zaštitu od diskriminacije manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica: rezultati i nova rješenja“ da se standard jedne države, kao i sloboda te države, ocjenjuje na osnovu utvrđenih povreda po osnovu diskriminatorskog prava, te da se mehanizmi za zaštitu od diskriminacije moraju koristiti u većoj mjeri. 

„Veoma je važno da državni organi u onom trenutku kada mu se građanin pritužuje da mu je određeno pravo uskraćeno ili mu je dato u manjem obimu pruži kvalitetno obrazloženje kada su u pitanju pritužbe građana kako to ne bi bilo preispitivano od strane  Evropskog suda za ljudska parava,“ kazala je Pavličić. 

Ona je istakla da Ustavni sud mora voditi računa o tome da je posljednja instanca pred obraćanje građana Evropskom sudu za ljudska prava te da taj sud mora da ispravi određenu povrede.

„Sloboda drugih osoba je jedno važno mjerilo po kojem se vidi do koje mjere vlada sloboda u nekoj državi i to je standard Evropskog suda,“ kazala je Pavličić. 

Ona je naglasila i da su presude Evropskog suda za ljudska prava obavezujuće i kao takve moraju biti jasno prihvaćene od strane državnih organa kako bi se spriječilo povećanje broja predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava u odnosu na Crnu Goru.

„Kad je riječ o prevenciji, veoma je važno da učimo iz iskustava drugih država, kako nam se ne bi dešavale iste greške i povrede koje su te države pravile. Od toga u velikoj mjeri zavisi evropski put kako naše zemlje, tako i ostalih država,“ poručila je Pavličić.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović kazala je da je crnogorsko zakonodavstvo usklađeno sa svim releventanim konvencijama i preporukama, te da Crna Gora ima dobar zakonodavni okvir za zaštitu pripadnika manjinskih naroda. 

„Imamo mali broj predmeta po osnovu diskriminacije pred našim sudovima, ali moram da se ogradim jer mi te informacije crpimo iz sistema koji je star gotovo dvije decenije i koji ne pruža statistiku koja je najpouzdanija,“ kazala je Pavličić. 

Jovović je najavila da će se sa novim pravosudnim informacionim sistemom poboljšati evidencija  slučajeva, te da će tada imati jasniju sliku o realnom broju pritužbi i svim važnim karakteristikama slučajeva. 

Ona je kazala da bi institut besplatne pravne pomoći trebalo da koriste i pripadnici romske i egipćanske populacije, te da će na taj način bolje zaštititi svoja prava.

Online konferencija je održana u okviru projekta „Osnažimo sistem za društvo jednakih prava“ koji Centar za demokratiju i ljudska prava - CEDEM realizuje uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.


Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) sprovodi projekat “Za zabranu mučenja i nečovječnog ponašanja - peremptorne norme u praksi crnogorskog pravnog poretka”, koji je finansijski podržalo Ministarstvo pravde Crne Gore. U okviru ovog projekta, održan je seminar “Primjena člana 3 Evropske konvencije za ljudska prava” od 29. do 30. septembar 2020. godine u hotelu Bianca, u Kolašinu. Seminar je realizovan za 25 predstavnika crnogorskih redovnih sudova i državnih tužilaštava

U svijetlu teme, direktorica CEDEM-a, Milena Bešić, se na početku osvrnula da je Evropska konvencija o ljudskim pravima prvi i najznačajniji međunarodni instrument o ljudskim pravima koji nastoji da zaštiti širok krug građanskih i političkih prava. To prvenstveno čini tako što predstavlja međunarodni ugovor koji pravno obavezuje Visoke strane ugovornice sa jedne strane, dok sa druge strane uspostavlja sistem nadzora nad zaštitom ljudskih prava na unutrašnjjem nivou. Naglasila je da kada je u pitanju Crna Gora, Konvencija je stupila na snagu 3. marta 2004. godine i predstavlja sastavni dio crnogorskog unutrašnjeg pravnog sistema i ima primat u odnosu na nacionalne zakone jer je članom 9 Ustava Crne Gore propisano da su potvrđeni i objavljeni ugovori i opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, i imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva. Ovo važi kada su u pitanju i presude Evropskog suda za ljudska prava koje su donijete u odnosu na Crnu Goru.

viber image 2020 10 02 11 41 01
Prvog dana je Valentina Pavličić, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava,  u uvodnom dijelu govorila o efektu ekstrateritorijalnosti i postojanju brojnih presuda iz sudske prakse Evropskog suda koje se bave ovim pitanjima, pa tako jedan od reprezenativnih primjera je i predmet Iliascu i drugi v Moldavije i Rusije koji se odnosi na mučenje i zlostavljanje podnosilaca predstavki na teritoriji koja se nalazi pod kontrolom druge države u okviru međunarodno priznate teritorije i formalne nadležnosti one države kojoj pripada. Tokom druge sesije,pažnja je bila usmjerena na dokaze pribavljeni kršenjem člana 3 i praktičan rad u odnosu na navedeno, kako bi predstavnici pravosuđa efikasnije radili na slučajevima torture. Treću i četvrtu sesiju prvog dana Seminara je vodila Zdenka Perović, zamjenica Ombudsmana,  koja je govorila o primjena člana 3 EKLJP u kontekstu primjene zaštitnih mjera, prakse NPM-a i obavezi države da zaštiti od zlostavljanja , konkretno - obaveza da se spriječi zlostavljanje i obavezi istrage i sprovođenja zakona.
Drugog dana seminara, Pavličić je govorila o pozitivnim obavezama sprovođenja istrage i standarda djelotvorne istrage, proceduralnih obaveza i borbi protiv nekažnjivosti te građansko-pravni lijekova. U ovom dijelu, Pavličić se osvrnula na zahtjeve istrage i kažnjavanje odgovornih, te procesnu obavezu koja zahtijeva „djelotvoran, adekvatan i dostupan pravni lijek“ putem kojeg žrtvi može biti dosuđena kompenzacija kada je to moguće. Pavličić je naglasila da, osim sprovođenja djelotvorne istrage, Evropski sud zahtijeva i standarde koji se tiču djelotvornosti domaćih pravnih ljekova koje bi državni organi morali obezbijediti svim onim građanima koji sebe smatraju navodnim žrtvama zlostavljanja. Ovi pravni ljekovi proizilaze iz kombinacije zabrane zlostavljanja i člana 13 Konvencije.